Potočna pastrva

Potočna pastrva (Salmo trutta m. fario Linnaeus, 1758.) je najbliži srodnik morske pastrve.

Postižu dužinu 20-40 cm i tjelesnu masu do 1 kg. Maksimalna dužina je nešto preko 50 cm i masa 5-7 kg. Potočna pastrva obitava u hladnim, kisikom bogatim planinskim rijekama i potocima.

Ribolov na pastrvu posebno je zanimljiv jer zahtijeva od ribolovca maksimum napora, dosjetljivost i iskustva. Poznato je da se obično lovi na dva načina (ostalo je krivolov). Umjetnom mušicom sa specijalnim priborom za umjetnu mušicu ili pomoću vodene plastične kugle ("vaserkugle") ili pomoću štapa za potezanje ("špinanje") i role s malim varalicama, te pomoću male rotirajuće varalice leptira. Za ribolov mušicom najpovoljnije je vrijeme od polovice srpnja, pa opet od kraja kolovoza do listopada. Poznato je da se pastrva najbolje lovi za oblačnih dana ili poslije blage ljetne kiše. Meso pastrve smatra se najkvalitetnijim od svih riječnih riba.

Smuđ

Smuđ (Sander lucioperca; sinonim: Stizostedion lucioperca) je riba iz porodice Percidae. Smuđ osobito voli mirne i spore vode umjerene temperature. Glede staništa, on prvenstveno voli kamenita ili šljunkovita dna kao i nepravilne profile, napučene najraznovrsnijim preprekama. Najviše voli dubinu od 4 m, a kada voda nadolazi približava se obali u područja dubine od 1 do 2 m.

Sezona najboljeg lova je od lipnja pa sve do prvih mrazeva u studnom, kao i u rano proljeće. Srednje toplo, vlažno vrijeme, mutni i maglovit dan je idealan za smuđa. Kad je visoka voda treba ga tražiti u većoj dubini u priobalju pod potopljenim vrbama tokom većeg dijela dana. U bistrim vodama, gdje je dozvoljeno, peca se noću. 

Mrtva ribica je najbolji mamac za smuđa u toku cijele godine. Možete koristiti bilo koju slatkovodnu ribu, ali su mu bodorka, balavac, jegulja i grgeč omiljeni. Karbonski tvrđi štap dužine od 3 do 3,5m namjenjen pecanju šarana ili štuke je idealan je za smuđa. Smuđ pruža lijep otpor, ali nije snažan. Iz tog razloga, najlon nosivosti 3,6 kg je sasvim dovoljan. Ukoliko u vodi ima dosta potopljenih panjeva, potreban je najlon nosivosti 5 kg. Udice veličine 8 do 10 su idealne. Može se pecati varalicom u obliku metalne žlice ili male ribice. Varalica mora da liči na prirodnu hranu koju smuđ može da nađe u svojoj okolini. Ukoliko varaličarite u jesen treba koristiti krupnije varalice.

Šaran

Šaran (Cyprinus carpio) riba je iz porodice Cyprinidae. Prema staništu, boja mu varira od bijelo zlatne do smeđe po leđima. Šaran više voli vode stajaćice ili rijeke sporijeg toka. Aktivnost šarana je i noćna i dnevna, ako je voda hladna, šaran ograničava svoje kretanje i prehrambenu aktivnost i troši sve manje energije. Šaranovo tijelo može biti veliko od 50 do 100 cm. A može živjeti i do 30 godina života.
Čini se da je šaran dobroćudna riba, ali je vrlo oprezan i vješt u opasnosti. Šarani pamte mjesta gdje im se daje hrana, žilavi su i otporni, pa i bez vode ne ugibaju tako lako. Lovi se na različite načine i mamce. Od glista, crva,kruha i žganaca do kukuruza, te modernijih i sofisticiranijih metoda kao što su lov "boilom". Najbolje je vrijeme za lov ujutro i predveče, kad su jata u pokretu i traže hranu. Najbolji su mjeseci za lov od srpnja do listopada. Šaran najviše voli tiha i duboka mjesta u jezerima i rijekama. Za vrijeme velikih vrućina povlači se u hlad ili pod lopoče i vodeno bilje uza samu površinu vode. U nas mogu narasti veliki komadi i nerijetko preko 20 kilograma težine.

Šaran je riba koja će dolaziti svaki dan na određeno mjesto ako ondje nalazi hranu. Stoga ribiči koji love šarana nekoliko dana prije polaska u ribolov hrane na mjestu gdje misle loviti.
Meso mu je ukusno, ali može biti i premasno s mirisom mulja. Tada ga treba držati neko vrijeme u čistoj vodi pa će miris nestati.

 Štuka

Štuka (Esox lucius) je riba iz porodice Esocidae. Ima vretenasto tijelo i veliki je grabežljivac. Štuka je vrlo poznata riba, koja živi uglavnom u području voda što polagano teku. Najviše ih ima u barama, jamama i mirnim rukavcima naših rijeka. Štuka živi uz trave, lopoče, panjeve i klade, gdje vreba na sitnu ribu.

Štuka obično odlazi u lov na sitnu ribu zimi i u proljeće potkraj dana, a ljeti znatno kasnije. Kasnije poslije podne i predveče ona će tražiti hranu u toku cijele godine. Izlazi na mjesta i plićake gdje se zadržavaju kederi i sitnija riba. Za ribolov se najčešće koriste varalice. Od varalica najbolja je nešto veća varalica (10-12 cm zajedno s trokukom na repu). U bistrim vodama bolja je žuta, a u mutnijim sretbrnastobijela varalicara. Dobar je i leptir (meps) malo veći, broj 5 ili 6. Najlon treba biti jači. U barama i vodama stajačicama dobro je loviti imitacijom varalice miša s repićem. U dubljim vodama dobro je loviti pletenicom (copfom), na koju će štuka također rado naletjeti. Kao predvez za ribolov na štuku dobro je uzeti tanku čeličnu žicu ili već gotove predveze od žice za raub jer najlon štuka često progrize. Dobri rezultati postići će se i špinanjem na uginulog kedera kojeg srno pričvrstili uz tzv. "sistem". Pri ribolovu varalicom ili mrtvim mamcem na "sistem" potrebno je vući varalicu tako da joj se štuka previše ne približi.

 Mladica

Glavatica, poznata kao mladica (lat. Salmo marmoratus) je vrsta slatkovodnih riba iz porodice Salmonidae. Jedna je od najkrupnijih salmonidnih riba. Može narasti do 140 cm i postići masu od 30 kg. Mladica naseljava brze, bistre, čiste i kisikom bogate vode. Uglavnom živi u dubljim virovima sa podvodnim stijenama, gdje traži skrovište.

Mladica se lovi obično zimi, kada je tmurno vrijeme s mrazom ili laganim krupnim snijegom.  Ona se lovi obično potezanjem ("špinanjem") a rjeđe krupnom mušicom. Lovi se čvrstim priborom, te velikim varalicama sve do 12 cm. Odlični rezultati mogu se postići i pletenicom ("copfom"). Čim osjetimo otpor, treba dati jaki protupotez jer mladica ima čvrsto nepce, pa se udica neće lako zakvačiti. U ribolovu na mladicu treba biti uvijek na to spreman, i ne treba špinati uz visoku obalu ili na nepristupačnom mjestu.

Klen

Klen је slatkovodna riba koja pripada obitelji Cyprinidae. Klen živi u tekućicama, svježim ali ne i hladnim, nalazimo ga u srednjim tokovima rijeka, jezera, kanalima i pješćarama. Klen je svejed hrani se svime što može naći, od mekušaca, ličinka, kukaca, do organskih odpadaka, voća i mahovine. Klen je specifičan po tome što voli miris sira, pa se mamac poprska aromom sira. Veći klenovi hrane se u velikoj mjeri i različitim vrstama manjih riba.

Pribor za ribolov klena na varalicu ne treba biti posebno snažan i izdržljiv, kao što je primjer kod spina soma i mladice. Sasvim je dovoljan univerzalni pribor za spin.Klenovi vole varalice sa višom frekvencijom rada i glasnom vibracijom. Pod frekvenciju rada podrazumijevamo broj promjena smijera varalice i njenih dijelova. Kod voblera bi to bilo teturanje, kod žlica lelujanje, kod silikonaca mlačenje repom ljevo-desno, a kod leptira broj okretaja krilca. Pod glasnoćom podrazumijevamo buku koju varalica proizvodi vibriranjem pod vodom.

Mrena

Mrena naseljava sve vode centralne i zapadne Europe. Najradije se nalazi u glavnom toku rijeke, tamo gdje je dno od kamena. Tipično naseljava više i srednje tokove rijeka. Aktivna je pretežno noću, ali se hrani i danju nakon oluja, kada kupi male životinje koje su upale u vodu. Mrena se kreće u jatima koja sačinjavaju ribe različitih veličina. Hrane se tako što pretražuju dno i okreću kamenje sa dna, kako bi ispod njih pronašle životinjice.

Mrene se mogu loviti tokom cijele godine. Zimi padaju gotovo u san i rijetko kada se kreću. U proljeće mrene migriraju da bi se parile i to u svježije i kisikom bogatije vode. Ljeti se vraćaju nazad i treba ih tražiti u plićim dijelovima rijeka u kojima voda pojačano žubori, na prelivnicama, branama i ustavama. Sa jeseni je pravo vrijeme za dubinski lov mrene u većim rijekama. Idealno vrijeme za lov mrena je predveče i noć, ali i dan nakon kiše kada je voda mutna.Lov mrene na varalicu je specifičan. Potrebno je varalicu spustiti na samo dno i po njemu je voditi. Sistem na kraju najlona je ovdje vrlo bitan. Koristi se klizeće olovo, posebno neko od onih koje se slabo kače za podloge na dnu, pa ispod olova treba na oko 30 do 40 cm vezati varalicu. Tehnika je sljedeća: zabacuje se poprečno ili nizvodno na riječnu struju i pušta se da voda odnese varalicu što dalje. Držite najlon koliko toliko nategnut kako bi osjetili kada je varalica pala na dno. Nakon toga polako povlačite varalicu po dnu ka vama i to u skokovima.